Mentalni Trening

Mentalni potice od lat. rijeci "Mens" sto znaci duh, razmisljati,razumjeti i mozemo prevesti kao "tice se Uma" .Misli i svjesnost igraju osnovnu ulogu.

Trening se odnosi na sto bolje rukovanje i usavrsavanje stecenih vjestina kroz redovan i disciplinovan rad. U mentalnom treningu posebno se dusevne/umne sposobnosti treniraju i dalje razvijaju.

Mentalni trening uopsteno je dakle misaona predpostavka o podesenim/prikladnim nacinima ponasanja u svim podrucjima, a posebno u podrucju licnog razvoja.

Tokom slikovitog predstavljanja jednog zeljenog stanja mi aktiviramo nase nesvjesno stanje.Onaj koji zna, sta u odredjenom momentu treba da uradi i to je jos nesvjesno usidreno/utemeljno, to ce povecati njegovu uspjesnost i kapacitet i smanjiti uticaj negativnih nuspojava/popratnih pojava kao sto su strah, stresne reakcije i blokade. Ova definicija mentalnog treninga je prihvacena i znanstveno potvrdjena.

Mentalni trening je prisutan u radu sa sportasima prilikom teskih dusevnih/umnih razvoja ali takodjer kod zanimanja koja su dosta opterecena, koji rade pod pritiskom(Hirurzi, Piloti,Medicinski radnici...) ali takodje i svi drugi ljudi koji imaju potrebu da se mentalno zastite.

Znanje iz mentalnog treninga mozemo iskorsititi u svakodnevnici i to na sljedece nacine

-  pomaze nam nase ciljeve tacno definisati i doci do njih

- pomaze nam da zivimo svjesnije

- pomaze nam nase sposobnosti i neaktivirane potencijale aktivirati

- poboljsava komunikaciju sa sobom i sa drugima

- pomaze nam mnoge stvari da bolje razumijemo ili da jednim novim pogledom radosnije i pozitivnije gledamo na svijet

- sadrzava tehnike koje djeluju na nasu podsvijest i koje mi u svakodnevnici i u svako vrijeme mozemo iskoristiti za opsutanje i poboljsanje opsteg stanja

- pokazuje nam kako mi nase navike i predstave prema zelji mjenjamo ili reprogramiramo.

Kineziologija – vježbe za samokorekturu/uspostavljanje ravnoteže

Vježbe preklapanja/križanja sinhronizuju obadvije polovice mozga (lijevu i desnu hemisferu mozga). Kada su ove dvije hemisfere u skladu, osoba moze i kada je pod stresom da svoje potencijale dobro iskoristi. Ove vježbe se preporcuju u svim stresnim situacijama, posebno su korisne za djecu i mlade (prije ispita, prije školskih radova, pred neki nastup i sl.)

Prva vježba

Desno koljeno dodirnuti sa lijevim laktom , zatim lijevo koljeno dodirnuti sa desnim laktom. Ove vježbe preklapanja treba polako izvoditi. Kod laganog izvodjenja ovih vjezbi fina motorika i ravnoteza ce se opteretiti, što ce dovesti do svjesnog aktiviranja sistema za ravnotežu i ceonog režnja. Desna i lijeva hemisfera trebaju da budu u ravnoteži. Svaka dominacija jedne od hemisfera utice na promjene u psihološkoj ravnoteži osobe. Ako smo preemotvni, nesigurni, ovo se posebno odnosi na djecu npr. pred neki ispit, znaci da nam hemisfere nisu u balansu/ravnoteži. Ako uspijemo da održimo taj balans, osjecacemo se opušteno, relaksirano, uravnoteženo. Ta stanja su preduslov za pravilno funkcinisanje. Ova vježba i još par koje cu naknadno da opišem, dovode hemisfere u ravnotežu.

Maloljetnicka delikvencija -neprilagodjeno ponašanje adolescenata

Pojam delikvencije(lat.delinqe-pogriješiti,ciniti kaznena djela) obuhvata teže oblike asocijalnog,antisocijalnog,socio-patološkog i kriminalnog ponašanja kao što su:kradja,pljacka,namjerno izazivanje štete i požara, prijestupništvo, huliganstvo,razbojništvo....Postoji mnogo razlicitih vrsta i tipova delikventnog ponašanja L.E.Hewit i L.R.Jankins svrstali su ih u 3 skupine:

1. agresivno socijalno ponašanje(okrutnost,stvaranje nereda,izazivanje)

2. socijalizirano delikventno ponašanje(kradja u skupini,izostajanje iz škole,skitnja..)

3. inhibirano ponašanje(stidljivost,iritabilnost..)

Posmatrano kroz transakcijsku analizu maloljetnicku delikvenciju možemo definisati kao stanja licnosti gdje imamo iskljucenog roditelja i kontaminiranog odraslog.Kao što znamo naše ponašanje je refleksija kroz razvoj primljenih razlicitih strokova sredine. Koherentni osjecajni sistemi-odnosno ego stanja ES(1) su sistemi ponašanja i osjecajni sistemi.Roditelj R predstavlja exteropsihu i roditeljske figure, Odrasli O predstavlja neopsihu i objektivnost dok Dijete predstavlja arheopsihu, to je osjecajni dio,spontanost,kreativnost... odnosno ES Djeteta predstavlja refleksiju života. Pod uticajem razlicitih intojekta(2) mi stvaramo svoje licne strukture ego sistema. Djetinjstvo uz ljubav,pažnju,iskrenost u našoj psihi stvara pozitivne resurse koje mi kroz život koristimo. Ako u djetinjstvu dobivamo agresivnost, zapuštenost, odbojnost i sl. u našem unutrašnjem osjecajnom sistemu dolazi do usvajanja pogrešnih modela koji se reflektuju na ponašanje. Kriminalci i osobe sklone neprihvatljivom ponašanju imaju potpuno iskljuceno stanje Roditelja. To su osobe koje nemaju savjesti i moralnih normi. Iskljucen Roditelj jeste ustvari negativan uticaj roditelja i drugih važnih osoba u životu pojedinca. Npr. iskustvo zatvorenika koji jasno verbalizira veliki negativni uticaj roditelja(dominantan otac koji je vrlo cesto koristio nasilje protiv sina, veliku disciplinu i manjak ljubavi) se direktno reflektiralo na njegov izbor da se bavi kriminalom. Duboko urezani negativni strokovi su se kanalisali kroz kriminogeno ponašanje. Na testu licnosti ispitanik pokazuje prisustvo patologije ali ne u ocekivanoj formi. Skript kao nesvjesni program razvijen pod uticajem roditelja utice na ponašanje osobe. Negativne poruke dobivene kroz djetinjstvo(" ti ništa ne vrijediš", "od tebe nikad ništa nece biti"...) su indirektna smjernica djetetu. Tako kriminalac sebe potvrdjuje kriminalnim ponašanjem jer je jedno tako naucio. Ovdje igra važnu ulogu i strok ,cak i negativan, koji se dobiva takvim ponašanjem.Oni se jedino tada osjecaju velikim i mocnim, i na neki nain priznatim od ostalih. Medjutim iz te strukture se kriju ranjena i nesretna djeca koja se nisu potvrdila pod uticajem Njegujuceg Roditelja. Životna pozicija(3) krimonogenih pojedinaca jeste ja sam ok ti nisi ok(+ -). To su uglavnom pozicije nastale kod pretucene djece i djece izložene agresvnosti koja svoje rane pogrešno lijece. Naime žrtve postaju pocinioci nasilja, pretuceni pocinju tuci i prisutna je brutalnost u svakodnevnici. Zlostavljanje u djetinjstvu i nasilno ponašanje u odraslom dobu vrsto su povezani, a izmedju njih je period emocionalne otupjelosti. Postoje odredjene neurološke determinante nasilnog ponašanja koje su povezane sa traumom mozga.To znaci da mladi koji su doživjeli povrede glave,bilo da su slucajne ili su posljedica zlostavljanja,pokazuju odredjeni nedostatak inhibitornih sposobnosti,što je povezano sa nekontrolisanim nasilnim ponašanjem i može ga uzrokovati.S druge strane,i zlostavljanje u djetinjstvu je cvrsto povezano sa nasilnim ponašanjem odraslih.Djeca koja pretrpe povrede mozga, skoro uvjek ih zadobiju usljed zanemarivanja ili zlostavljanja.Zlostavljanje djece,pogotovo ono koje ukljucuje udarce u glavu,odlucujuci je faktor za nasilno ponašanje u odraslom dobu. A trauma usljed zanemarivanja ili zlostavljanja uzrokuje onu vrstu emocionalne otupjelosti koja osobu cini sposobnom da zlostavlja ili zanemarije dijete. Intervencije i ucenje emocionalne pismenosti su ocajnicki potrebni,jer je ucenje empatije važan korak u izlasku iz zacaranog kruga zlostavljanja i zapostavljanja.

Pocetak terapije treba biti fokusiran na stvaranje ugovora koji ce obuhvatiti sve potrebne detalje.

Koristeci Bernove terapijske intervencije krecemo sa postavljanjem pitanja koji ce nam proširiti informacije kako bi se osvjetlile potrebne tacke u terapiji(interrogation).

Sljedeci korak jeste specifikacija odnosno naglašavanje prioritetnih tacaka u lijecenju. Ako se vratimo na naše klijente sa kriminogenim ponašanjem fokus ide najviše da formiranje njegujuceg roditelja koji ce svojim angažmanom vratiti potrebnu energiju i povjerenje Djetetu. Važno je da klijent osvjesti negativne uticaje kritikujuceg Roditelja koje ce kroz terapiju neutralizirati.Terapijske intervencije su u pravcu vizualiziranja,da se roditelji istjeruju da idu,odlaze.Pacijentima se daje dozvola da mogu biti bijesni zbog svoje patnje koja im je nanesena.Mogu pisati recenice na papiru ili tabli,izgužvati ih i baciti ili spaliti. Oni skupljaju svoju patnju na gomilu i onda se rastaju od toga, da tu patnju simbolicno ponište i bace.Slobodna energija koja ostaje za slobodno dijete(sD) treba biti upotrebljena kroz ucenje na dodire i pažnju koji sami sebi daju i traže od okoline.

Konfrontacija iz odraslog ka odraslom, otvoriti oci, suociti se sa realnošcu.

Eksploracija jeste objašnjenje i tumacenje, jaca se odrasli kod klijenta(aktiviranje,dekontaminacija,nova orjentacija,konstruktivnost u terapiji).

Ilustracija primjena metafora,anegdota,humora,poslovica itd.

Potvrda jeste jacanje odluke kod pacijenta,ohrabrenje,putokaz,jacanje odraslog.

Interpretacija tumacenje sjecanje na to što je receno u prošlosti, dogadjaje,fantazije,simptome koji se odražavaju u sadašnjosti(zabrane, rane odluke).

Kristalizacija slike, simboli, poredjenja,kristalno jasno.

DOZVOLE

Dosadašnja iskustva u radu sa adolescentima neprilagodjenog ponašanja pokazalu su da je jako važna ispravna komunikacija i prihvatanje njih kao važnih osoba. Povjerenje koji oni sticu u terapeta je pocetna energija u radu. Njihova spoznaja da ih neko razumije i da im vjeruje postepeno jaca Odraslog. U radu se pokazala vrlo korisna kretivna tehnika crtanja simbola pored imena gdje možemo uociti ono što oni osjecaju ali zbog nedoraslosti ne mogu to jasno verbalizirati. Pozitivni trenutci u toku terapije su postavljanje pozicije ja sam o.k. ti si o.k. gdje mladi klijent prihvata roditelja kao pozitivnu figuru i na taj nacin pravilno rasporedjuje energiju i davanje dozvola mladoj osobi da ima pravo da bude sretna i da uživa u svom životu. Kao važan segment u terapiji pokazala se i ukljucenje roditelja u proces terapije. Cesto je i roditeljima bila potrebna licna terapija. Smatram da je period adolescencije razdoblje burnih promjena u životu pojednica i intervenicija u tom periodu može biti presudna u daljem razvoju individue. Mladi ljudi su motivisani i spremni na promjene što svakako treba iskoristiti. Roditelje treba ohrabriti , ponekad i edukovati o važnosto njihove uloge i njihove moci u odnosu na svoju djecu. Poruka roditeljima i mladim ljudima u današnjem teškom vremenu jeste da se ne stide potražiti pomoc . Jacajuci svoje dijete i vi dobivate potrebnu snagu neophodnu za zajednicki život. Srce ispunjeno ljubavlju roditelja prema djetetu i obratno stvara potrebni most koji ce djetetu pomoci da prevazidje probleme koje niko ne može izbjeci. Što je jaca veza vas i vašeg djeteta manja je šansa da se ono utopi i današnjoj bujici iskušenja.

(1)Ego stanja-Prema transakcijskoj analizi licnost se sastoji iz tri potpuno ravnopravna dijela od kojih svaki ima svoj izvor izgradnje i nacin primjene. Ta tri dijela nazivamo Roditelj, odrasli i Dojete.Ego stanje Roditelj je dio naše licnosti koji se sastoji od ugradjenih i usvojenih vrijednosnih stavova,suadova, a u vezi sa tim,osjecaja i mišljenja koja uvjetuju ponašanja,koja smo usvojili od naših roditelja,posvojitelja, te ostalih vanjskih izvora.Roditelj nas je naucio da moramo biti pošteni, radišni,pristojni , jer cemo tako biti prihvaceni u društvu. U ego stanju Djeteta pohranjena su iskustva koja smo imali kao djeca. Iz ovog ego stanja proisticu ponašanja tipicna za djecu i spontane odrasle osobe. U djetetu je pohranjena naša kreativnost,mogucnost da se smijemo,zabavljamo,igramo i sl. Rastom i razvitkom logickog operacionalnog mišljenja razvijamo ego stanje Odrasli. Odrasli testira realnost,procesuira podatke,funkcionira poput kompjutera kada organizira informacije,preispituje mogucnosti i donosi sudove. Pocetak razvoja odraslog je u najranijem djetinjstvu kada se prvi put pokušavamo ustati u sjedecem položaju iz našeg krevetica. Svaka osoba funkcionira iz sva tri ego stanja i sva tri ego stanja(predpostavlja se)postoje strukturalno.

(2)Introjekti-predstavljalu sve važne figure u našem djetinjstvu koje su ostavile neki trag u našem životu(roditelji,bake,djedovi,bliža familija, komšije isl.)

(3)Životne pozicije-osnovno nacelo transakcijske analize je da su svi ljudi o.k. Ja sam o.k Ti si o.k!Znaci da samim time što postojimo na ovom svijetu zaslužujemo da budemo prihvaceni, da se poštuje naše postojanje,da budemo pozitivno vrjednovani i voljeni kao ljudska bica(Prema N. Žanko:Osnove transakcijske analize,Alinea,1999). Ne postoji nikakav uvjet prihvacanja,ni boja kože,ni vjersko opredjeljenje ni politicki stav. Svi smo u prvom redu ljudska bica i tako trebamo biti prihvaceni,kao ljudska bica.Postoje cetiri životne pozicije: ja sam o.k ti si o.k

ja sam o.k ti nisi o.k

ja nisam o.k ti si o.k

ja nisam o.k ti nisi o.k

Ja sam o.k ti si o.k je jedina ispravna životna pozicija koja podrazumjeva ravnopravan odnos s drugim živim bicima.Ostale tri životne pozicije su nezdrav životne pozicije do kojih dolazi ukoliko opravdavamo neko negativno mišljenje,uoceno i obicno neprovjereno i netacno,o sebi i /ili drugima.Primjerice ne kažemo ti si lažljivac,to bi znacilo govoriti uopceno odnosno generalizirano i bezuvjetno o covjeku. Ponekad osoba laže ali to zasigurno nije i ne može biti znacajka cijele osobe.Pa kažemo da osoba poneka laže, a ponekad naravno ne.

Walt Disney Method

Walt Disney Method je jedna kreativna strategija za razvoj vizija i ciljeva, kao i njihovih kritickih procjena i prakticnih realizacija, koje je razvio Amerikanac Robert Dilts prema uzoru na Walt Disneya.

Walt Disney je bio osoba sa izrazenim snovima i vizijama i primjenio je jednu neuobicajenu metodu da svoje snove ucini sto stvarnijim. On je podijelio put ka cilju u tri razlicite faze koje je medjusobno razlikovao prostorno i vremenski. Ove faze ili pozicije su : sanjar, realista i kriticar. Za svaku od ovih pozicija postojala je jedna prostorija, koja je bila namjestena za svaku od tih uloga i na taj nacin se pomoglo da bi se moglo uzivjeti u svaku od uloga.

Metoda je posebno pogodna kako bi se iz razlicitih uglova mogli vidjeti kompleksni nacini predstavljanja problema i postavljanja pitanja.

Cilj WDM je sanjara, realistu i kriticara dovesti u ravnotezu kako bi se na taj nacin doslo do odgovarajuceg/provodljivog rijesenja. U svakodnevnici ove uloge su pomijesane jer se vec kod sanjarenja cesto misli na provedbu, a kod planiranja na teskoce prilikom provedbe i na kritiku drugih. Kod ove metode svjesno uzimamo vrijeme za svaku posebnu poziciju i svaka od njih dobiva potrebnu paznju.

POSTUPAK

Postaviti tri stolice na razlicite pozicije u prostoriji. Na svakoj stolici postavite se u zeljenu ulogu. Kako biste u nastavku mogli lakse zauzeti 3 pozicije , trebalo bi prije svega svaku stolicu odnosno poziciju jasno fiksirati.

Usidravanje pozicije sanjara:

Sjednite na jednu stolicu i sjetite se jedne ili vise situacija u kojima ste bili kreativni i puni fantazije. Uzivite se sa svim svojim culima u jedno kreativno stanje i prepustite se vasoj fantaziji. Sanjajte slobodno i strastveno kako to zapravo radi jedno dijete. Uzivite se u mislima u ovu kreativnu situaciju, dozivite ponovo ono kako ste se u toj situaciji osjecali. Onda napustite mjesto i izadjite skroz iz situacije.

Usidravanje u poziciju realiste:

Zauzmite u prostoriji poziciju realiste i sjetite se vremena kada vam je bilo izrazito lako konkretno nesto planirati. Mislite na neko vrijeme ili situaciju kada ste izrazito realisticno i pragmaticno jednu ideju tacno uzeli u obzir, analizirali, vrijednovali i na kraju primjenili. Konacno napustite tu poziciju/stolicu i idite u neku neutralnu poziciju.

Usidravanje u poziciju kriticara:

Zauzmite sada mjesto konstruktivnog kriticara i povezite se prema svom osjecaju u tu poziciju. Prisjetite se jedne situacije, u kojoj ste prisebno, jasno, ali konstruktivno jednu ideju analizirali, sve njene slabosti identificirali i eventualne probleme prepoznali. Kada ste to zavrsili, napustite i ovu poziciju.

Ako ne pronadjete odgovarajuce situacije za predvidjene pozicije izaberite/zamislite po jednu osobu

za svaku sitaciju (sanjar, realista i konstruktivni kriticar). Te osobe po necemu trebaju biti posebne (neko kome se divite). Zamislite da ste vi ta osoba i pokusajte da se potpuno stavite u njenu/njegovu ulogu.

Sada mozete poceti razmatrati vas plan, ideju ili vas cilj kroz razlicite aspekte .

Za pocetak uzmite prvo mjesto sanjara. Kod sanjara je jedino vazno ciljeve, vizije,ideje i mogucnosti sto vise razviti bez ikakvih ogranicenja.

Sanjar postavlja sljedeca pitanja:

Koje ciljeve, predstave, vizije ja imam?

Sta ja zaista zelim da radim?

Sta jos uvjek nisam isprobao/la?

Kako bi trebao izgledati u buducnosti moj projekat?

Koje mogucnosti mi se otvaraju sa tom namjerom?

Sta je u snu sve moguce?

NEMA IDEJE KOJA JE POGRESNA, NEMA CILJA KOJI JE NEDOSTIZAN, NEOSTVARIVO OVDJE NE POSTOJI.

Sad se postavite na poziciju/stolicu realiste i posmatrajte/sagledajte ideje koje je sanjar razvio. Kao realista prakticno i pragmaticno se priblizite vizijama, rastavite ih na medjuciljeve, definisite snove preciznije i razmislite koji su resursi potrebni, koji resursi vec postoje i kako te postojece resurse iskoristiti.

Realista postavlja sljedeca pitanja:

Sta mora biti receno ili ucinjeno?

Sta ja trebam za primjenu?

Sta ja vec imam?

Moze li se ideja testirati?

Kako bi se ideja mogla pretociti u djelo?

Koji koraci su neophodni i koji pomazu?

Sta se treba popraviti da bi se uspjelo?

Kada je realista sa svojim razmisljanjem gotov, sjedite tada na stolicu konstruktivnog kriticara i dopustite mu da dobije rijec.

On vjezba konstruktivnu kritiku, ukazuje na teskoce i izvore gresaka, ide u sustinu problema.

On postavlja sljedeca pitanja:

Sta je problematicno?

Sta je neostvarivo?

Sta je previdjeno/ sta mi je promaklo?

Nedostaje li nesto?

Kako razmisljam ja o ideji?

Gdje bi se mogli pojaviti problemi?

Koje rizike donosi plan?

Sta bi se moglo desiti u najgorem slucaju?

Koji su nedostatci?

Pozicije ce se toliko dugo smjenjivati dok se plan ne razvije pri cemu kriticar ne postavlja vise pitanja i svi se trebaju dobro osjecati.

FOBIJE-Nerealni strahovi

Fobija se definise kao neprekidni strah od odredjenih stvari i situacija. Phobos na grckom znaci strah,bijeg.

Strah koji se javlja je najcesce prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi ocekivanja specificnog objekta ili situacije.

Vecina ljudi ima odredjene strahove, ali kad taj strah onesposobljava osobu da pravilno funkcioniše onda govorimo o fobiji.

Strah išcezava kada osoba izbjegava stvari i situacije koje taj strah izazivaju, a ponovo se vraca kada je osoba ponovo izložena tim situacijama

Jednostavne ili specificne fobije odnose se na prekomjerne strahove izazvane nerealnom percepcijom situacije ili objekta koji izaziva strah.

Pojava npr. životinje ili cak samo razmišljanje o njoj uzrokuje trenutnu reakciju u smislu visokog stupnja anksioznosti ili do izbjegavanja date situacije.

Odrasli sa specificnom fobijom navode da je strah pretjeran i bezrazložan ali da mu se ne mogu  oduprijeti. Fiziološke promjene su u vidu znojenja,

drhtanja, gubitka daha, gušenje i sl.

Vrste fobija

-fobije od životinja-strah od neke životinje (zmije,pauka i sl.); ove fobije su najcešce;

-fobije od prirodnoh pojava-zemljotresi, poplave, požari, tudja i sl.

-fobije od krvi i ozlijeda

-situacijske fobije - strahovi od letenja, vožnje autom, vozom i sl.;

-ostale fobije-od povišenih glasova, uniformisanih osoba, od zubara(dentofobija), klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora), akrofobija (strah od visine), botanofobija (strah od biljaka),

cyberfobija (strah od racunara), Ergofobija (strah od posla), genofobija (strah od sexa), izolofoboija (strah od samoce), ksenofobija (strah od stranaca) i sl.

Socijalna fobija je strah od socijalnih (društvenih) situacija. Osoba se bojida ce ispasti glupa, neobrazovana, nesigurna...Takva osoba izbjegava izlaske i druženje,izbjegava govoriti na javnom mjestu.

Kod djece je posebno izražena socijalna fobija koje se manifestira izbjegavanjem odlaska u školu i odvajanja od roditelja.

Fobicna anksioznost je prouzrokovana tzv. Stimulsom generalizacije, npr.kod osobe koja je veoma preplašena nakon automobilske nesrece,

razvija se strah od zvukova sudara, a zatim strah od zvuka motora. Ponekad odnos izmedju provocirajuceg dogadjaja stimulsa i prvobitne anksioznosti može biti sasvim jasan kao u prethodnom slucaju.

Nekada je taj odnos nejasan jer stimulus simbolizuje ranije dogadjaje kojih osoba više nije svjesna. Npr. žena koja se boji za zeceve, zbog toga što je kao djevojcica vidjela kako njen otac ubija njenog zeca ljubimca. Iskustva i odluke koje smo donijeli u djetinjstvu uticu na naše kasnije ponašanje. Fobicne reakcije su vrlo prisutne poslije izrazito traumaticnih doživljaja. Normalno je da jedno vrijeme osobe zadržavaju naviku izbjegavanja situacija koje izazivaju strah, nakon traumatskog iskustva, npr. strah od vožnje nakon doživljene nesrece. Medjutim ako potraje izbjegavanje i ako je nelogicno tada strah poprima patološke karakteristike.

Tretman

-Razgovor u kojem pacijent može „ispuhati“ pomaže u nekim akutnim slucajevima; pacijenta je korisno upoznati sa mehanizmima fobicnog ponašanja,

takodjer može pomoci da se o tome uci u grupama i da se razvije diskusija; Kod djece je najvažnije pružiti im sigurnost i što prije odreagovati na uklanjanje

stimulsa koji uzrokuje strah, naknadno kroz play terapiju (crtanje, igranje uloga, rad sa figuricama i sl.) raditi sa djetetom.

-jedna od korisnih bihevioralnih tehnika koje se koriste kod fobija jeste sistemska desenzitacija koja predstavlja postepeno

izlaganje situaciji ili predmetu koji izaziva strah (pacijenticu koja se boji pre?i most prvo odvedemo do mosta, sljedeci dan zavisno od njenog stanja nastavljamo sa daljim radom).

Cilj je da se osoba po?evši od najlakše situacije polako sama i uz prisustvo terapeuta ili sigurne osobe osposobljava da prevazidje strah;

-korisno je nauciti vjezbe relaksacije i vježbe disanja da ih osoba može primijeniti u situacijama koje dovode do uznemirenosti;

-u nekim slucajevima je potrebno potražiti  vecu strucnu pomoc i farmakološku potporu;

Psihološka prva pomoc

Svi znamo šta je znaci prva pomoc u zdravstvu ili u svakodnevnom životu,kada se npr.neko povrijedi.To je pomoc koju ce unesrecenoj osobi pružiti profesionalna osoba(lijecnik,med.sestra),neka druga osoba koja nije zdravstveni radnik ili ce sama osoba pronaci nacin da sebi pomogne.

Psihološla prva pomoc znaci pružanje psihološe pomoci osobi u nevolji,osobi pred nerješivim problemom ili bolnim gubitkom.U normalnim životnim prilikama vecina ljudi je u stanju da se nosi sa životnim nedacama i problemima bez pomoci profesionalnih osoba,najcešce uz pomoc blžnjih osoba. Danas smo svakodnevno izloženi neocekivanim dogadjajima koji na neki nacin narušavaju unutrašnju ravnotežu(napad kriminalaca,problemi na poslu,finansijski problemi,bolest ,ratna dejstva isl).Poseban problem predstavljaju ranije nerazrješene traume i konflikti koji se u novoj stresnoj situaciji aktiviraju. Stres izazvan novonastalom situacijom djeluje na naša osjecanja,mišljenja,ponašanja i tjelesne procese.

Psihološka prva pomoc može se definistai kao podrška,utjeha i razumjevanje koje nam  pruži

neko drugi ili kao niz akcija koje sami sebi poduzimamo kako bismo se suocili sa svojom nevoljom.Umjesto akcija to mogu biti misli i upute,koje sami sebi ponavljamo kako bismo se smirili ili prikladnije suocili sa situacijom u kojoj se nalazimo.

Kako konkretno možemo pomoci sebi i drugima

-važno je najprije smanjiti intenzitet vlastitih osjecanja straha,tjeskobe,tuge,ne dozvoliti da prerastu u paniku ili depresiju;potrebno je samog sebe umirivati na nacine koje su osobi najbliže;ako je osoba u mogucnosti korisno je potražiti  psihološku,medicinsku i farmakološku podršku;

-dobro je uvjeravati sebe i druge da ce sve proci,da samo treba izdržati;

-misliti pozitivno ne na ono što je izgubljeno ili propalo,vec na ono što nam je ostalo,cak i ako je to samo život to je nešto najvrjednije jer je neponovljivo(primjer kada usljed nesrece porodica ostane bez fizicke sigurnosti ono što imaju jesu oni sami ili kada se nakon gubitka bliske osobe fokusiramo se na ono što nam je ostalo vrijedno da se borimo za svoj život);

-nastojati podjeliti strah s nekim drugim,s kim cemo se moci uzajamno hrabriti i bodriti,a ne plašiti;ne treba širiti glasine koje mogu dadatno izazvati nelagodu,vec se usmjeriti na pozitivne primjere;

-usmjeriti se na „svijetle primjere“ kojih ima svuda oko nas;hiljade ljudi svakodnevno trpi velike probleme ali uz snagu duha i pozitivne stavove idu naprijed;

-treba se pripremiti za ono što dolazi bilo da je u pitanju veca ljudska katastrofa ili neki manji problemi; primjer bolesti koju osoba dobije,da bi olakšala novonastalu situaciju treba da se što više informiše i razmjeni iskustav sa osobama koje su to prošle ili primjer velikih ljudskih gubitaka gdje potrebno napraviti jedan strateški plan kako pomoci tim osobama i buducim generacijama koje nose velike traume(primjeri ratnih stradanja);

-na kraju trebamo misliti da uvjek kada ne možemo kontrolirati ono što se oko nas dogadja ili što nam neko želi uraditi,ali da i tada postoji kontrola koja jeste u našim rukama,a to je kontrola vlastitog doživljavanja i ponašanja, takodjer duhovna energija predstavlja veliki resurs u teškim situacijama koji može dovesti potrebni i neophodan mir u naša srca.

Kultura mladih

Na pitanje sto se moze ocekivati od jednog tinejdzera, mozda bi se prije stotinu godina dobio odgovor "rad i poslusnost", ali bi odgovor danas prije  glasio "nezrelost i svadljivost". Pojam kulture mladih je relativno novi i ima svoju osnovu u drustvu koje prozimaju brze promjene, kako socijalne i ekonomske tako i kulturne. Tinejdzerko doba karakterizuju subverzivni (rusilacki) konflikti, emocionalna turbulencija i psiholoska opterecenja. Mladi pokusavaju izaci na kraj sa svojim seksualnim razvojem i svojim problemima identiteta. Mladi se opcenito tako dozivljavaju.  Tinejdzerska grupa je posljednjih godina postala jasnija, promjenom proizvodne strukture u drustvu te poboljsanjem svoga vlastitog ekonomskog polozaja - bez tinejdzerskog trzista i bez sredstava javnog informisanja pitanje je da li bi uopce bilo ikakve kulture mladih. Umjesto da rade, mladi danas idu u skolu i moglo bi se reci, razvijaju se od proizvodjaca do potrosaca. Oni putem konzumiranja dobivaju uporista za veliki dio svoga identiteta ili tacnije receno, za razlicite identite koje oni isprobavaju tokom mladalckih godina.  Medjutim mlade ipak ne smijemo dozivjeti kao pasivne zrtve potrosackog drustva nego ih treba maksimalno podrzati da aktivno ucestvuju u izboru onoga sto sredstva informiranja i industrije nude. Da nauce jasno izabrati ono sto ima zaista treba , a ne da budu zrtve medija. Kada govorimo o kulturi mladih trebamo govoriti o vise  kultura koje se u jednakoj mjeri razlikuju jedna od druge koliko i od svijeta odraslih. Ovo je mozda i prihvatljivije ako se uzmu u obzir rokeri, modsi, hipiji, pankei, hardrokeri, skinhedsi,i sl.  Interesantno je da su tinejdzeri ti koji traze sami sebe i oni funkcioniraju kao neka vrsta radara sto nagovjestava kojim smjerom krece razvoj drustva. Mladi su oslobodjeni prinuda tradicije, ali su istovremeno zbog "nepoznavanja vlastitog puta" izlozeni lutanjima i anksioznostima : sve je moguce i izvodivo, barem u pocetku. Novo drustvo stvara slobodu, tj. pristup mnogim razlicitim alternativama, ali ono stvara takodjer anksioznost i lutanja kad je rijec o identitetu i socijalnim ulogama. Zbog anksioznosti i strahova mladi se pripajaju grupama koje "lazno" daju sigurnost i moc.

Prijelazni obredi

prijelazni obred jeste ceremonija ili dogadjaj koji ide uz "prelazak" iz jednog zivotnog stanja u drugo; primjeri za to su sahrane, vjencanja, krstenja, bajramski rituali i sl. U mnogim kulturama postoje obicaji koji olaksavaju prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih i koji cine da okolina moze istovrsno reagirati na djecu, omladinu i odrasle. Nasa drustva imaju nesto slicno prijelaznim obredima : polaganje vozackog ispita, "brucosijada" prilikom pocetka obrazovanja , odlazak u vojsku, i sl. Mnogi smatraju da sve to pomaze mladima da etabliraju koliko-toliko odrziv identitet. Zbog toga dragi roditelji otvorite sehare vaseg iskustva i ljubavi i pomozite vasoj djeci da uspjesno naprave prve korake u svijetu odraslih.

Egocentrizam

Egocentricno razmisljanje znaci da covjek sebe samog i svoje vlastito ishodiste uzima kao mjerilo za druge.  Predskolskoj djeci je tesko nesto sagledati sa aspekta nekog drugog, kao i preuzeti neciju tudju ulogu. Primjer egocentrizma daje Piagetov eksperiment sa takozvanim "istrazivanjem planina". U Piagetovoj prvobitnoj studiji djeci je pokazan trodimenzionalni model tri brda ili tri planine. Na brdima se ,izmedju ostalog, nalazila jedna kuca i jedan kriz. Piaget im je istovremeno pokazao deset fotografija tih brda, snimljenih iz razlicitih uglova.  Potom je nasuprot djece postavio, na stol s modelom planina , jednu lutku i zatrazio od djece da izaberu onu fotografiju koja pokazuje kako lutka vidi model. Fotografije su pokazivale razlicite perspektive, izmedju ostalog i one iz vlastitog vidnog ugla djeteta i lutke. Kad se djeci izmedju 4 i 7 godina postavilo pitanje kako su planine izgledale lutki, oni su uvjek izabrali onu sliku koja je pokazivala njihovu vlastitu perspektivu. Zbog toga ih je Piaget smatrao egocentricnim, vezanima vlastitom perspektivom.  Kad stignu do konkretnog operacionalnog stadija, djeca uvidjaju da postoje razlicite perspektive. Postaje im jasno da razlicite perspektive cine jednu cjelinu, da jedan, dati polozaj cini samo jedan vidni ugao od mnogo mogucih, te da desno bude lijevo kad se gleda sa suprotne strane. Ovo , medjutim nije ostalo neosporeno, posebno kada je rijec o vremenu.

Zakljucak

Dio istrazivaca smatra da djeca moraju moci savladati jos jedan faktor prije nego sto mogu "decentrirati", tj. prihvatiti perspektive drugih u jednom socijalnom kontekstu. Da djeca ne bi bila egocentricna u odnosu sa ljudima, ona se moraju upoznati s nacinom gledanja i shvacanja drugih u odnosu na njih same. Djeca moraju razumjeti da ona nisu samo objekat za druge vec da su oni i subjekat u ocima drugih.

Radionica "Sta je u mom srcu"

Cilj radionice: bolje medjusobno upoznavanje, razvoj grupne kohezije, povjerenje,cuvanje tajne, vjezbanje zapazanja i procjene ponasanja drugih.

Uvod: Voditeljica postavlja pitanja i razvija grupnu diskusiju, svi ucesnici  kazu svoje ime i kako se osjecaju. Sljedeci korak je" Neobicno upoznavanje".Zadatak je da svako kaze svoje ime i voce koje pocinje s istim slovom kao pocetno slovo njegovog imena.Ako neko ne moze da pronadje voce, treba da kaze "pomoc" i drugi ucesnici ce mu pomoci. Nakon toga voditeljica predlaze da svi kazu jos nesto o sebi, ono sto zele. Ona moze da pocne prva: o svojoj profesiji, porodici i sl.

Sljedeci korak je aktivnost "Moje srce".

Opis vjezbe : Zadatak je da na pripremljenim papirima-oblik srca, svako upise ili nacrta sta se sve nalazi u njegovom srcu. Voditeljica podstice djecu pitanjima:

* Za koga i za sta ima u njemu mjesta?

* Koga sve vase srce moze da voli?

Kad su ucrtali, zadatak je da svaki ucesnik zakaci svoje srce na majicu. Zatim svi setaju i razgledaju sta ko nosi u svom srcu.Nakon toga, svako zalijepi srce na tablu i tako se napravi izlozba srca. Svako dijete predstavlja svoje srce. Nakon toga se svi vrate u krug.

Razgovor u krugu:

Voditeljica postavlja pitanja i razvija grupnu diskusiju.

*Kako vam se dopadaju srca?

*Da li ste saznali nesto novo o sebi, o drugima?

*Da li ste nacrtali bas sve sto je u vasem srcu(povjerenje i cuvanje tajne)?

*Kako se sada osjecate ?