Komunikacija u porodici
od izuzetnog je znacaja,kako provodimo vrijeme sa djecom, a ne koliko ga provodimo
Komunikacija u porodici moze biti funkcionalna ili nefunkcionalna. Djeca uspostavljaju odnos, medjusobno djeluju jedni na druge i uce od ljudi koji imaju vrijednosti i znacenje za njih. Osjecaju empatiju za neke, povezani su respektom ili sklonoscu ka drugima. Prema onima kojima su skloni,mogu dozivljavati njihove rijeci podrske ili ohrabljenja, biti grubi, pa cak i agresivni.
Prema vecini strucnjaka,postoji saglasnost da agresivno ponasanje kod djece moze biti vezano za dugorocne neujednacene stavove roditelja u nacinu odgajanja djece i slabu povezanost medju clanovima unutar porodice.
Nefunkcionalna komunikacija
Labava disciplina udruzena sa neadekvatno izrazenom ljubavlju, razumjevanjem,komunikacijom,sklonoscu koriscenja fizickog kaznjavanja, bez objasnjenja za provodjenje autoriteta, primjenjujuci ga hirovito i despotski, proizvodi veoma agresivno i lose kontrolisano ponasanje kod potomstva. Takve metode se nazivaju „dokazivanje moci“,kada odrastao covjek pokazuje dominantnu i autoritativnu kontrolu kroz fizicko kaznjavanje,verbalno zlostavljanje, ljutite prijetnje, oduzimanje privilegija itd..Komunikacija u ovakvim porodicama je nefunkcionalna, odnosno skoro nepostojeca. U ovakvim porodicama odnosi su razjedinjeni, svaki clan brani svoj polozaj i znacaj, kontrolisuci drugog clana, uz medjusobna optuzivanja i rivalstvo.
Mnogi roditelji imaju poteskoce da budu cvrsti sa svojim djetetom i to stvara problem velikom broju ljudi u realizaciji datih pravila i dogovora. Cesto se desava da roditelji prebacuju djeci:
- dok te ja hranim……preko mene neces….
- u moje vrijeme….
- dok si pod mojim krovom…neces
- to nama je hvala za sve sto za tebe cinimo…
Nakon ovih izlijeva srdzbe, djeca slabo cuju, ignorisu. Ako je dijete steklo naviku, ne obraca paznju na Vase uputu i prigovore.
Neujadnacen odnos roditelja prema djeci
Neujednacen odnos roditelja u pogledu odgajanja i usmjeravanja djece je neprihvatljiv i stetan po dijete. Roditelji nisu dosljedni: jedan roditelj postavlja granice i ogranicenja, drugi popusta i to uglavnom onaj roditelj koji manje provodi vremena sa djecom. Nedosljednost dovodi do „zivcane djece“.
Uvijek poslusna, popustljiva i pokorna djeca
Kada odrastu pune cekaonice psihologa i neuro-psihijatara.
Podloga kojom vecina odraslih priprema razvoj svoje djece u odrasle ljude opterecena je ocjenama, osudama, kritikama, moraliziranjem, prekoravanjem, naredjivanjem, porukama koje govore kako dijete nije prihvatljivo onako kakvo jeste. Govoriti djetetu cesto da je zlocasto, znaci da ce ono takvo i postati, ili da je nesposobno, da ne zna nista, da od njega nece biti nista.
Ako ne upoznas potrebe , posljedice su neminovne.
PRIJEDLOG
S djecom treba razgovarati, uvazavati i postovati njihovu licnost (ne stvarati model djeteta kakvog mi zelimo, da postigne ono sto mi nismo mogli). Svako dijete je knjiga za sebe, treba ga pustiti da razmislja, da izrazava zelje, potrebe, cuti njihove prijedloge i misljenja, treba ga podrzati, pomoci kada je potrebno, prihvatiti njegova osjecanja,lijepim rijecima mu se obracati, kako bi stekli njegovu ljubav i povjerenje.
Roditelji su neizbjezno uzor djeci, ona gledaju sta roditelji rade, slusaju sta govore.
Roditelji nisu djelotvorni savjetnici, koji namecu, traze i zahtjevaju, nego treba da razmjenjuju misljenje, predlazu i zahtjevaju, nego treba da razmjenjuju misljenje, predlazu i na koncu uvazavaju misljenja djece.
Mirsada Karic-Hodzic, Prirucnik za roditelje , najbolja pomoc djeci – pomoci njihovim roditeljima